U petak 21.08.2020. u intervjuu na Alternativnoj televiziji razgovarali smo o početku nove školske godine.
Koja je uloga roditelja, koja nastavnog osoblja u pripremi djece za novu školsku godinu možete poslušati intervju (u slučaju da imate problem sa zvukom, snimak gledajte uz pomoć slušalica):
Online nastava je zahtjevala potpunu promjenu uobičajenog izvođenja nastavnog procesa. Škole su zamijenile digitalne platforme i različiti digitalni mediji.
Ono što smo mogli da vidimo u tom periodu jeste da smo veoma prilagodivi svim novonastalim situacijama, pa čak i onim koji zahtjevaju potpuno novi način rada.
Mogli bismo izlistati nedostatke cjelokupnog procesa, ali zaustavićemo se na toj konstataciji sa napomenom da je ovo aspekt našeg života u koji smo ušli nepripremljeni, bez najave i roka u kojem možemo da pripremimo potrebna znanja i vještine.
Sa početkom nove školske 2020/2021. godine smo pred novim izazovom, da mijenjamo “uobičajeno”, ali ovaj put malo jasnije vidimo cijelu sliku dešavanja. Sam period nije potpuno nepredvidiv kao onaj scenario iz marta, stoga imamo više mogućnosti da se prilagodimo i svjesno pripremimo.
Važnost uloge roditelja, nastavnika i učenika za novi početak školske godine, pogledajte u mom intervjuu ovdje.
Iako nije jednostavno biti roditelj koji obezbjeđuje sredstva za život svoje porodice, brine o kući, porodici, učestvuje u obrazovanju svoje djece, činjenica je da su roditelji nezaobilazni u ovom procesu.
Roditelji su osobe koje pružaju sigurnost i modeluju ponašanje djece, odnosno oni su osobe koje djeca pogledaju kako bi znali kako da odreaguju na određenu situaciju.
Nije jednostavno biti roditelj, ali je daleko teže biti dijete.
Dakle, kako bi roditelji pomogli adaptaciji i ponovnom prilagođavanju djece na polazak u školu, vraćanju u svakodnevne školske rutine, neophodno je da pomognu djeci kako u orgnizaciji i učenju, tako i u planiranju određenog dijela dana koje će biti rezervisano za odmor i zabavu.
Važno je prvo da roditelj u odnosu na svoj vlastiti raspored, aktivnosti, posao odredi dio dana koji će biti rezervisan za podršku u učenju: provjeravanje zadaće, pomoć u izvršavanju zadataka, pripremanje materijala potrebnih za školski rad.
Uloga roditelja u obrazovanju djece je bila nezaobilazna i prije same situacije sa koronavirusom, a sada je ta podrška nešto značajnija.
Obrazovanje je važno i ono je temelj ne samo jednog društva, već daljeg obrazovanja djeteta, a samim tim i njegove budućnosti. Ulaganjem vremena u proces obrazovanja vlastitog djeteta mi na indirektan način učestvujemo u izgradnji njegove budućnosti.
Kako bi roditelji bili efikasniji, važno je da se vrijeme za učenje i rad na školskim zadacima ograniči na jedan dio dana, koji će biti poznat i roditeljima i djeci. Na taj način se unosi struktura i predvidivost (prisjetimo se koliko je za nas važna izvjesnost i rutina) u obavljanje svakodnevnih zadataka.
Cilj nam je osamostaljivanje djece u svakom pogledu, ali kako bismo uspjeli u namjeri da se samostalno organizuju i samostalno uče, važno je da im roditelji pokažu kako da planiraju vrijeme za učenje, a kako odrediti vrijeme koje služi za odmor. Da bi to mogao omogućiti svom djetetu, neophodno je da i roditelj organizuje svoje vrijeme i isplanira vrijeme u kojem će se posvetiti zajedničkom učenju i školskim aktivnostima.
Sa djecom nižeg uzrasta biće neophodno provoditi više vremena u praćenju i podršci u učenju, a sa starijom djecom vrijeme će se smanjivati, što znači da će roditelji u ovom slučaju biti uključeni više u praćenje zadataka nego i u njihovu realizaciju.
Roditelji su roditelji, čak i da su ljudi kojima je obrazovanje, vaspitanje ili rad na razvoju potencijala posao, i dalje je njihova uloga u porodici: roditeljska. Kako bi roditeljima olakšali ovaj proces, u sljedećem blogu donosim praktične smjernice za organizaciju.
Odlučila sam se da napravim vlastiti blog. Prva pomisao koja mi prolazi kroz glavu je: “Još jedan psihološki blog”.
I tako i jeste, još jedan blog koji će bit spoj psihološke nauke i prakse. “Još jedan blog” koji će doprinijeti psiho-edukaciji opšte populacije.
Na ovom mjestu želim da spojim kognitivno-bihejvioralnu terapiju i psihologiju obrazovanja, te na taj način ponudim sadržaj koji će služiti, nadam se, promociji nauke i unaprjeđenju kvaliteta života onoga ko bude čitao sadržaj na ovom blogu.
